Piše: Bojan Pravica, osnivač tvrtke Elementum
U prva dva članka pokazali smo da se središnje banke diljem svijeta vraćaju zlatu te da opseg tih kupnji premašuje sve što smo vidjeli u posljednjih pedeset godina. Ali količina sama po sebi još ne objašnjava bit događanja. Ključno pitanje je drugo: tko stoji iza tih kupnji.
Kada pogledamo detaljnije, otkriva se jasan obrazac koji se ponavlja. Glavnina novih zlatnih rezervi ne nastaje u Sjedinjenim Američkim Državama, eurozoni ili Japanu, već u zemljama izvan tradicionalne zapadne monetarne jezgre. Ta geografska raspodjela nije slučajna. Odražava dublje promjene u percepciji rizika, moći i suverenosti u svjetskom financijskom sustavu.
Zapadne središnje banke i paradoks statusa quo
Počnimo od onih koji zlato danas uglavnom ne kupuju. SAD, Njemačka, Francuska i Italija već desetljećima održavaju visoke zlatne rezerve, ali ih ne povećavaju značajno. Njihov položaj je specifičan: dio su jezgre sustava kojeg zlato neizravno osigurava.
Za te države dolar i euro nisu vanjski rizici, već vlastita infrastruktura. Američka središnja banka nema potrebe za smanjenjem izloženosti dolaru, jer je ona sama dolar. Slično vrijedi za Europsku središnju banku u okviru eurozone.
Taj položaj stvara paradoks. Upravo države koje su u prošlosti oblikovale pravila monetarnog poretka danas imaju najmanje izravnih poticaja za njegovu promjenu. Status quo im još uvijek koristi.
Države izvan jezgre: drugačija polazišta, drugačija logika
Za te države zlato nije povijesni relikt, već praktičan alat. Predstavlja:
- sredstvo bez suprotne strane,
- zaštitu od valutnog i političkog rizika,
- te oblik monetarne suverenosti u svijetu gdje su pravila često asimetrična.
Nije iznenađujuće da upravo te države danas predvode proces ponovne monetizacije zlata.
Kina: dugoročna strategija bez javnih deklaracija
Kina je najizrazitiji, a ujedno i najnetransparentniji primjer. Njezina strategija nije glasna i nije deklarativna. Ne temelji se na javnim izjavama, već na postupnim, discipliniranim prilagodbama.
Kina već desetljećima smanjuje relativnu ovisnost o dolaru, pri čemu zlato igra posebnu ulogu. Ne kao zamjena za dolar, već kao sidro povjerenja u pozadini sustava. Važno je naglasiti: Kina ne kupuje zlato kako bi destabilizirala postojeći poredak, već kako bi povećala vlastitu otpornost u slučaju njegovog preoblikovanja.
Njezina suzdržanost u otkrivanju stvarnih količina nije znak neodlučnosti, već strateške discipline. U monetarnim pitanjima šutnja je često moćnija od retorike.
- Rusija: prisilna prilagodba koja je postala lekcija
Ruski primjer je drugačiji. Tamo gomilanje zlata nije bilo samo strateški izbor, već djelomično prisilna prilagodba. Nakon 2014. godine, a još izraženije nakon 2022., Rusija je postupno izgubila pristup većini zapadnih financijskih instrumenata.
U takvom okruženju zlato je postalo jedan od rijetkih oblika rezervi koje nije bilo moguće zamrznuti ili ograničiti. Iako je ruski primjer ekstreman, djelovao je kao upozorenje i za druge države: ono što se dogodilo jednoj, u određenim okolnostima može se dogoditi i drugima.
- Indija: ravnoteža između integracije i neovisnosti
Indija predstavlja suptilniji primjer. Duboko je integrirana u globalni sustav, a istovremeno održava tradiciju strateške neovisnosti. Njezina politika rezervi odražava tu dvojnost.
Zlato u indijskom kontekstu nije izraz nepovjerenja prema dolaru, već osiguranje od jednostrane ovisnosti. Indija razumije da je pristup dolaru ključan za trgovinu i financije, ali istovremeno gradi sigurnosnu mrežu koja joj omogućuje manevarski prostor u turbulentnijem svijetu.
- Turska: zlato kao obrana od vanjskih i unutarnjih šokova
Turska je primjer države u kojoj se vanjski geopolitički pritisci isprepliću s unutarnjim makroekonomskim izazovima. Visoka inflacija, fluktuacije valute i napeti odnosi sa zapadnim saveznicima stvorili su okruženje u kojem je zlato postalo ključno stabilizacijsko sredstvo.
Za Tursku zlato nije apstraktna monetarna teorija, već praktičan instrument za održavanje povjerenja u središnju banku i državnu bilancu.
- Poljska i iznenađenje istočne Europe
Posebno je zanimljiv primjer Poljske. Kao članica EU-a i NATO-a, mnogi bi je svrstali u zapadnu jezgru. Međutim, povijesna iskustva i geopolitička osjetljivost regije oblikovali su drugačiji pogled na rizik.
Poljska je zlato jasno definirala kao strateški dio svojih rezervi, pri čemu otvoreno govori o cilju većeg udjela zlata u bilanci središnje banke. To pokazuje da pitanje monetarne suverenosti nije ograničeno samo na države izvan Zapada, već se pojavljuje i na njegovim rubovima.
Zajednički nazivnik: suverenost, ne ideologija
Ako pogledamo sve ove primjere zajedno, izvlači se zajednički nazivnik. Ne radi se o ideološkom odbacivanju dolara, već o smanjenju jednostrane izloženosti. Države ne bježe iz sustava – osiguravaju se unutar njega.
Zlato u tom kontekstu nije prosvjed, već polica osiguranja.
Diversifikacija nije de-dolarizacija
Važno je naglasiti razliku koja se u javnim raspravama često gubi. Povećanje zlatnih rezervi ne znači automatsku de-dolarizaciju. Većina zemalja još uvijek koristi dolar kao glavnu transakcijsku valutu i važan dio rezervi.
Ali portfelji rezervi više nisu jednodimenzionalni. Postaju raznolikiji, prilagodljiviji i otporniji na političke šokove.
Tiha koordinacija bez formalnog dogovora
Jedan od fascinantnijih aspekata trenutačnih događanja je odsutnost formalne koordinacije. Ne postoji globalni dogovor o gomilanju zlata, ne postoji zajednička deklaracija. Unatoč tome, mnoge zemlje kreću se u istom smjeru.
To nije rezultat dogovaranja, već slične dijagnoze svijeta u kojem živimo.
Pogled stručnjaka
Osnivač najvećeg svjetskog hedge fonda Ray Dalio sažeo je tu dinamiku sljedećim riječima:
“Države se ne odriču lako rezervnih valuta. To čine tek kada cijena ovisnosti postane viša od cijene promjene.”
Ova misao točno objašnjava zašto se zlato vraća u trezore upravo sada.
Zaključak
Gomilanje zlata od strane država izvan zapadne jezgre nije slučajnost i nije kratkoročna pojava. To je logičan odgovor na svijet u kojem se ekonomska moć, politički utjecaj i financijska infrastruktura više ne poklapaju tako glatko kao nekada.
Zlato u tom procesu ne najavljuje kraj dolara, već kraj njegove ekskluzivne uloge. Svijet ne napušta postojeći sustav – priprema se za njegovu evoluciju.
U sljedećem članku posvetit ćemo se najosjetljivijem pitanju ove serije: koliko zlata zapravo ima Kina i zašto su službeni podaci vjerojatno samo dio cjelokupne slike.