Piše: Bojan Pravica, osnivač tvrtke Elementum
Kina je danas jedna od ključnih sila svjetskog gospodarstva, no kada je riječ o jednoj od najvažnijih monetarnih tema – količini zlata u njezinim državnim rezervama – ostaje iznenađujuće suzdržana. Službeni podaci o zlatnim rezervama Narodne banke Kine mijenjaju se rijetko, postupno i u malim koracima. U usporedbi s drugim velikim središnjim bankama, razina transparentnosti je niska.
To otvara pitanje koje već godinama potiče maštu analitičara, ekonomista i investitora: odražavaju li službeno objavljene brojke stvarni stanje ili su samo dio šire, promišljene strategije netransparentnosti? I još važnije – zašto bi Kina uopće željela prikrivati opseg svojih zlatnih rezervi?
Što Kina službeno izvještava
Prema službenim podacima Narodne banke Kine, zlatne rezerve zemlje relativno su stabilne i predstavljaju razmjerno malen udio u ukupnim deviznim rezervama. Promjene se obično objavljuju s odgodom i u ograničenom opsegu, često bez dodatnog objašnjenja ili konteksta.
Takav način izvještavanja u oštroj je suprotnosti s opsegom kineskog gospodarstva, veličinom njezinih deviznih rezervi i ulogom koju ima u globalnoj trgovini. Već taj nesrazmjer budi sumnju govore li službene brojke cijelu priču.
Nije važno samo što Kina izvještava, već i kako. Podaci o zlatu ne ažuriraju se redovito, mjesečno ili kvartalno, kao kod nekih drugih središnjih banaka. Umjesto toga, pojavljuju se u paketima, ponekad nakon više godina relativne tišine.
U svijetu monetarne politike takva neujednačena komunikacija obično nije slučajna. Središnje banke dobro razumiju da podaci utječu na očekivanja tržišta. Tišina je često oblik kontrole nad narativom.
Kada analitičari pogledaju širu sliku – fizičke tokove zlata, uvozne podatke i djelovanje domaćih tržišta – počinju se pojavljivati pitanja. Kina je jedan od najvećih proizvođača zlata na svijetu i istovremeno jedan od najvećih uvoznika.
Velik dio tog zlata ostaje unutar zemlje. Ne izvozi se dalje, već se apsorbira u domaćem sustavu. To samo po sebi još ne dokazuje da zlato završava u državnim rezervama, ali otvara prostor za alternativne interpretacije.
Šangajska burza zlata igra ključnu ulogu u kineskom sustavu distribucije plemenitih metala. Riječ je o reguliranom tržištu koje djeluje u uskoj suradnji s državnim institucijama. U pravilu, sva uvezena količina zlata mora proći kroz taj sustav.
To znači da država ima dobar pregled nad cjelokupnim protokom zlata unutar svojih granica. Razlika između onoga što ulazi u sustav i onoga što se pojavljuje u službenim rezervama stoga je još zanimljivija.
Državni i kvazi-državni akteri
Jedan od razloga zašto je teško točno procijeniti kineske zlatne rezerve jest razlika između formalnog vlasništva središnje banke i vlasništva drugih državnih ili kvazi-državnih institucija.
Zlato može biti:
- u bilanci središnje banke,
- u vlasništvu državnih fondova,
- u rezervama državnih banaka,
- ili u strateškim zalihama koje nisu dio klasičnih deviznih rezervi.
Ova raspršenost omogućuje fleksibilnost i istovremeno otežava vanjsko procjenjivanje.
Zašto su procjene toliko različite
Razlog za velike razlike među procjenama nije nužno netočnost analiza, već nedostatak referentne točke. Kada država svjesno ograničava transparentnost, raspon mogućih interpretacija prirodno se povećava.
Važno je, međutim, da se više neovisnih analiza koje koriste različite metodologije često približava sličnim zaključcima: službene brojke vjerojatno su donja granica, a ne cijela slika.
Povijesna paralela: Sovjetski Savez
Povijest nudi zanimljivu paralelu. I Sovjetski Savez je tijekom Hladnog rata sustavno gomilao zlato, pri čemu Zapad desetljećima nije imao realnu predodžbu o stvarnom opsegu tih rezervi. Istina je postala poznata tek mnogo kasnije, otvaranjem arhiva.
Monetarna netransparentnost nije anomalija, već ustaljeni element strateškog razmišljanja velikih sila.
Zašto Kina nema interesa otkrivati istinu
Otkrivanje stvarnih zlatnih rezervi imalo bi više posljedica:
- utjecalo bi na cijenu zlata,
- promijenilo bi percepciju juana,
- povećalo bi geopolitički pritisak,
- te smanjilo manevarski prostor u budućim pregovorima.
S gledišta kineskih interesa stoga je racionalno održavati stratešku nejasnoću.
Zlato u kineskoj strategiji nije namijenjeno svakodnevnoj monetarnoj politici. Predstavlja dugoročno osiguranje i potencijalnu podršku većoj ulozi juana u budućnosti.
To ne znači izravnu zlatnu podlogu, već veću vjerodostojnost u svijetu gdje povjerenje u fiat valute više nije samorazumljivo.
Nasuprot zapadnom shvaćanju transparentnosti kao apsolutne vrijednosti, u nekim kontekstima nejasnoća je oblik moći. Ako tržišta i konkurenti ne znaju točno čime raspolažeš, teže će oblikovati strategiju protiv tebe.
Kina tu logiku primjenjuje dosljedno.
Što bi otkrivanje značilo za tržišta
Kada bi Kina odjednom otkrila znatno veće zlatne rezerve, to bi vjerojatno pokrenulo:
- revalorizaciju zlata,
- povećano zanimanje za alternativne rezervne strategije,
- te dodatnu raspravu o budućoj ulozi dolara.
Upravo je zato vjerojatno da do takvog otkrivanja neće doći odjednom, već postupno – ili pak tek u potpuno drugačijem monetarnom kontekstu.
Što možemo zaključiti već danas
Iako nemamo potpune podatke, možemo zaključiti nekoliko ključnih stvari:
- Kina sustavno akumulira zlato,
- čini to dugoročno i disciplinirano,
- te to vidi kao strateški element, a ne kao tržišno ulaganje.
To je dovoljno da razumijemo smjer, čak i ako točne brojke ostanu nepoznate.
Zaključak
Pitanje koliko zlata Kina stvarno ima možda nikada neće dobiti jasan, jednoznačan odgovor. Ali paradoksalno, to i nije najvažnije.
Važnije je razumjeti zašto Kina djeluje tako kako djeluje. Njezin pristup otkriva duboku svijest da se globalni monetarni sustav mijenja – i da će u budućnosti najveću vrijednost imati ono što ne ovisi o obećanjima, već o stvarnoj kontroli nad imovinom.
U sljedećem članku proširit ćemo perspektivu i pogledati kako se, usporedno s rastom zlatnih rezervi, postupno smanjuje udio dolara u svjetskim deviznim rezervama te zašto su ti podaci ključni za razumijevanje budućnosti globalnog novca.