Ulaganjeadmin

Piše: Bojan Pravica, osnivač tvrtke Elementum

Kako države grade alternativne putove namire – ne da bi srušile postojeći sustav, već da bi smanjile ovisnost o jednom središtu
Kada se rasprava dotakne alternativa globalnom financijskom sustavu, brzo se pojavljuju dramatični izrazi: kraj dolara, nova svjetska valuta, raspad postojećeg poretka. No, stvarnost je znatno manje spektakularna – a istovremeno puno važnija.
Države koje su u posljednjem desetljeću postale opreznije glede političke neutralnosti postojeće financijske infrastrukture nisu se odlučile za revoluciju. Odlučile su se za prilagodbu. Umjesto da pokušaju zamijeniti jedan sustav drugim, grade paralelne putove koji omogućuju funkcioniranje i u okolnostima kada je pristup dominantnom sustavu ograničen ili uvjetovan.
U tom kontekstu značenje dobivaju pojmovi kao što su BRICS, CIPS, regionalne namire i bilateralni dogovori. Ne kao zamjena za Zapad, već kao osiguranje od jednostrane ovisnosti.

Zašto je platna infrastruktura prava moć

Valute same po sebi nisu dovoljne. Stvarna moć u međunarodnom financijskom sustavu ne proizlazi samo iz toga u kojoj su valuti izražene obveze, već iz toga kako se te obveze namiruju.

Platni sustavi su nevidljiva infrastruktura koja omogućuje protok novca između država, banaka i poduzeća. Dok rade, nitko ih ne primjećuje. Kada se pristup njima ograniči, postaje jasno da bez njih globalna trgovina i financije ne mogu normalno funkcionirati.

Rezervna valuta nije isto što i platni sustav
Jedna od čestih zabluda u javnim raspravama je izjednačavanje rezervne valute s platnim sustavom. Dolar je rezervna valuta, ali njegova moć nije samo u samoj valuti, već u ekosustavu koji je podržava: banke, klirinški sustavi, pravni okvir, mehanizmi namire.
Stoga zamjena dolara nije trivijalan zadatak. Čak i kada bi se države htjele odreći dolara kao rezerve, i dalje bi im bila potrebna infrastruktura za namiru transakcija. Upravo tu počinje izgradnja alternativa.
SWIFT kao okosnica postojećeg poretka

SWIFT nije platni sustav u užem smislu, već komunikacijska mreža koja bankama omogućuje sigurnu i standardiziranu razmjenu platnih poruka. Unatoč tome, ima ključnu ulogu: bez njega je uključenje u globalni financijski sustav znatno otežano.

Isključenje iz SWIFT-a stoga nije tehnička neugodnost, već sustavni udarac. Ne znači samo sporija plaćanja, već gubitak pristupa cijelom ekosustavu povjerenja.

Zašto isključenje iz SWIFT-a nadilazi tehničku razinu

Kada je banka ili država isključena iz SWIFT-a, ne gubi samo kanal komunikacije. Gubi i implicitnu potvrdu da je dio globalnog sustava. To ima posljedice za:

  • trgovinu,
  • financiranje,
  • osiguranje,
  • i dugoročnu gospodarsku stabilnost.

Stoga je želja za alternativnim kanalima logična, a ne ideološka.

CIPS: kineski odgovor na sustavnu ranjivost

Kineski sustav CIPS (Cross-Border Interbank Payment System) često se predstavlja kao izravna zamjena za SWIFT. To je pogrešna interpretacija.

CIPS je sustav namire i plaćanja, usmjeren prvenstveno na transakcije u juanima. Njegova primarna svrha nije isključenje Zapada, već osiguranje funkcioniranja prekograničnih plaćanja čak i u slučaju ograničenja u drugim sustavima.

Što CIPS zapravo jest – a što nije

CIPS:

  • omogućuje namiru transakcija u juanima,
  • povezuje banke unutar i izvan Kine,
  • djeluje u skladu s vlastitim pravilima i jurisdikcijom.

CIPS nije:

  • globalna zamjena za SWIFT,
  • univerzalni sustav za sve valute,
  • ili politički alat za isključivanje drugih.

Njegova uloga je komplementarna, a ne revolucionarna.

Rast i opseg CIPS-a

U posljednjih nekoliko godina opseg transakcija putem CIPS-a postupno se povećavao, posebno u trgovini gdje je Kina izravni sudionik. To je logično: države koje već posluju s Kinom imaju interes koristiti sustav koji smanjuje dodatne slojeve rizika.

Važno je, međutim, naglasiti da je opseg CIPS-a i dalje znatno manji od opsega kojim upravlja SWIFT. To potvrđuje da se ne radi o zamjeni, već o dopuni.

BRICS: politički okvir, a ne jedinstvena valuta

BRICS se često spominje u kontekstu »nove svjetske valute«. U stvarnosti, to je prvenstveno politički i gospodarski okvir suradnje, a ne homogeni monetarni projekt.

Države članice imaju različite interese, različite valute i različite stupnjeve otvorenosti tržišta kapitala. Ideja jedne zajedničke valute stoga je više retorička nego realistična.

Zašto ideja o »BRICS valuti« zavarava

Uvođenje zajedničke valute zahtijeva:

  • duboku fiskalnu usklađenost,
  • zajedničku monetarnu politiku,
  • visoku razinu međusobnog povjerenja.

To BRICS kao skupina nema – niti mu je potrebno. Njihov cilj nije stvaranje novog središta, već smanjenje ovisnosti o postojećem.

Zlato kao kolateral, a ne kao sredstvo plaćanja

U raspravama o alternativnim sustavima često se pojavljuje zlato. Važno je razumjeti njegovu ulogu: zlato nije namijenjeno svakodnevnim plaćanjima, već funkcionira kao kolateral i sidro povjerenja.

U nekim bilateralnim dogovorima ili konceptualnim okvirima zlato se pojavljuje kao osiguranje, a ne kao transakcijska valuta. To je suptilna, ali ključna razlika.

Regionalne namire i bilateralni dogovori

Uz velike sustave, razvijaju se i:

  • regionalni platni mehanizmi,
  • bilateralni dogovori o namiri u lokalnim valutama,
  • izravne klirinške veze između središnjih banaka.

Ti mehanizmi su često ograničeni opsegom, ali su iznimno važni kao sigurnosna mreža.

Zašto ove alternative nisu namijenjene svakodnevnoj uporabi

Paralelni sustavi nisu osmišljeni da zamijene postojeći poredak u normalnim okolnostima. Njihova vrijednost dolazi do izražaja u izvanrednim situacijama.

Slično kao rezervni generator: većinu vremena stoji neiskorišten, ali kada je potreban, neprocjenjiv je.

Fragmentacija umjesto zamjene sustava
Umjesto jednog dominantnog sustava, nastaje više paralelnih čvorišta. To povećava složenost, ali smanjuje rizik da jedan jedini ispad paralizira cijeli sustav.
Što to znači za dolar i euro

Dolar i euro ostaju središnje valute globalnog sustava. Njihova uloga ne smanjuje se zato što bi ih netko odbacivao, već zato što se smanjuje potreba za apsolutnom ovisnošću.

To je važna razlika.

Granice alternativne arhitekture

Alternativni sustavi imaju ograničenja:

  • manju likvidnost,
  • veću fragmentaciju,
  • više transakcijske troškove.

Zato ne zamjenjuju postojeći poredak, već ga dopunjuju.

Pogled stručnjaka

Bank for International Settlements često upozorava:

“Platni sustavi su vodovod globalnih financija. Primjećujemo ih tek kada prestanu raditi.”

Ova misao točno opisuje zašto države danas ulažu u infrastrukturu koja je većinu vremena nevidljiva.

Zaključak

Uspostavljanje paralelnih platnih sustava nije pobuna protiv postojećeg poretka. To je osiguranje. Države ne grade alternative kako bi srušile Zapad, već kako bi smanjile rizik od jednostranog isključenja.

Svijet se ne kreće prema jednom novom centru moći, već prema više paralelnih putova. To povećava otpornost sustava, čak i ako ga čini složenijim.

U sljedećem članku pogledat ćemo razdor u interpretaciji ovih promjena unutar Zapada – između središnjih banaka, političara i ekonomista – te zašto ni oni sami nemaju jedinstven pogled na to što se uistinu događa.