Piše: Bojan Pravica, osnivač tvrtke Elementum
Duga desetljeća prevladavalo je uvjerenje da su financijska imovina – osobito državne obveznice, devizne pričuve i globalni platni sustavi – politički neutralna infrastruktura svjetskog gospodarstva. Države su se mogle politički sukobljavati, ali monetarni sustav nastavio je funkcionirati. Upravo je ta neutralnost bila temelj povjerenja u dolar i zapadni financijski poredak.
U posljednjem se desetljeću to uvjerenje postupno, ali konačno urušilo. Kada je financijski sustav postao alat vanjske politike, središnje su banke počele drugačije gledati na pričuve. Ne više samo kroz prizmu likvidnosti i prinosa, već kroz pitanje: možemo li uopće pristupiti tim sredstvima u ekstremnom scenariju?
U ovom se svijetu zlato vraća u prvi plan – ne kao investicija, već kao jedina veća rezervna imovina koja se ne može zamrznuti, blokirati ili isključiti iz sustava.
Što znači »pretvaranje financija u oružje«
Izraz weaponization of finance opisuje upotrebu financijske infrastrukture – valuta, platnih sustava, mehanizama namire i rezervne imovine – kao alata geopolitičkog pritiska. To nije nova ideja, ali je njezin opseg danas znatno veći nego u prošlosti.
Kada država izgubi pristup vlastitim deviznim pričuvama, globalnim platnim putovima ili ključnim financijskim tržištima, to više nije samo ekonomsko ograničenje. Riječ je o zalaženju u samu sposobnost države da djeluje u globalnom sustavu.
Financijske sankcije prije 2014. godine: ograničen i ciljani instrument
Prije 2014. godine financijske su sankcije u pravilu bile:
- • ograničene,
- • ciljano usmjerene,
- • i često privremene.
Bile su usmjerene protiv pojedinaca, poduzeća ili specifičnih sektora. Suverene devizne pričuve središnjih banaka smatrale su se praktički nedodirljivima. To je bilo ključno: rezervna imovina shvaćana je kao posljednja sigurnosna mreža koja mora ostati izvan političkih sporova.
Taj je razvoj dosegnuo vrhunac nakon 2022. godine, kada su prvi put u povijesti u velikom opsegu zamrznuta devizna sredstva suverene države. Ne poduzeća. Ne pojedinaca. Države.
Zamrzavanje suverenih pričuva bilo je psihološka prekretnica. Poruka nije bila namijenjena samo jednoj državi, već svima ostalima: rezervna imovina više nije apsolutno sigurna ako je denominirana u stranoj valuti i pohranjena u stranoj jurisdikciji.
Bez obzira na političku prosudbu događaja, signal je bio jasan. I što je najvažnije: taj se signal više ne može »poništiti«.
Američke državne obveznice još su uvijek među najlikvidnijim i najraširenijim financijskim instrumentima na svijetu. Njihov kreditni rizik ostaje nizak.
No, pojavio se novi rizik koji prije nije bio dio jednadžbe: politički rizik pristupa. Pitanje više nije hoće li izdavatelj obveznica platiti, već hoće li im vlasnik moći pristupiti.
Za središnje banke to je bitna promjena.
Kreditni naspram političkog rizika
Tradicionalno su središnje banke kod pričuva vagale prvenstveno:
- • kreditni rizik,
- • likvidnost,
- • stabilnost vrijednosti.
Danas se tome dodaje nova dimenzija: politička uvjetovanost. Rizik koji se ne može izračunati kamatnim stopama ili kreditnim rejtinzima, već geopolitičkom dinamikom.
Zadaća središnjih banaka nije optimizacija za prosječne uvjete, već spremnost na ekstremne scenarije. Rezervna imovina namijenjena je trenucima kada sustav ne funkcionira normalno.
Ako u takvom trenutku postoji mogućnost da su pričuve nedostupne, onda one ne ispunjavaju svoju osnovnu svrhu.
Zlato ima osobinu koju nijedna fiat valuta nema: nije ničija obveza. Ne predstavlja dug, obećanje ili ugovor. Postoji fizički i konačno.
Ako je pohranjeno u domaćem trezoru ili u politički neutralnoj jurisdikciji, pristup njemu ne može se jednostrano ograničiti. Upravo je ta osobina razlog što se zlato ponovno pojavljuje u središtu politike pričuva.
Što u praksi znači »nemogućnost zamrzavanja«
Izraz »nezamrznjivo« ne znači da je zlato uvijek upotrebljivo ili likvidno u svakom trenutku. Ali to znači da:
- • nije moguće blokirati njegovo vlasništvo,
- • nije moguće jednostrano prekinuti pristup,
- • nije ga moguće isključiti iz sustava političkom odlukom.
U svijetu u kojem se pravila mogu promijeniti preko noći, to je iznimna osobina.
Primjeri promjene politike pričuva
Nakon 2022. godine brojne su države – otvoreno ili tiho – prilagodile svoje strategije pričuva. Neke su povećale zlatne rezerve, druge su diversificirale pohranu, a treće su smanjile izloženost određenim valutama.
Zajednički nazivnik nije politička orijentacija, već smanjenje jednostrane ovisnosti.
Zašto se radi o trajnoj promjeni percepcije rizika
Povjerenje u monetarni sustav gradi se desetljećima, a može se izgubiti u jednom događaju. Jednom kada se pokaže da pričuve mogu biti politički uvjetovane, percepcija rizika trajno se mijenja.
Čak i ako se sankcije u budućnosti više ne budu koristile u takvom opsegu, sjećanje na tu mogućnost ostaje.
Zašto se povjerenje ne vraća brzo
Financijski sustavi temelje se na očekivanjima. Kada se očekivanja promijene, ona se ne vraćaju automatski na prijašnju razinu. Središnje banke po prirodi su oprezne institucije.
Jednom kada prilagode strategiju, to čine dugoročno.
Može li doći do pretjerane reakcije?
Naravno, postoji rizik pretjerane fragmentacije sustava. Potpuna izolacija nije učinkovita i nijedna država nema interes razgraditi globalnu financijsku infrastrukturu o kojoj ovisi.
Zato trenutni pomaci nisu radikalni. Oni su postupni, uravnoteženi i promišljeni.
Granice upotrebe financija kao oružja
Korištenje financijskog sustava kao geopolitičkog alata ima granice. Svaka upotreba povećava učinkovitost u kratkom roku, a istodobno smanjuje povjerenje u dugoročnu neutralnost sustava.
Taj je kompromis sada postao očit.
Zoltan Pozsar, dugogodišnji analitičar monetarnog sustava, sažeo je ovu dinamiku mišlju:
Zaključak
Kada novac postane oružje, mora se promijeniti i način razmišljanja o pričuvama. Središnje banke ne reagiraju ideološki, već pragmatično. Njihov cilj nije suprotstavljanje postojećem sustavu, već zaštita od njegovih ekstremnih rizika.
Zlato se u ovom okruženju ne vraća zbog nostalgije, već zbog svoje funkcije. To je jedina veća rezervna imovina koja ne zahtijeva povjerenje u drugog aktera.
U sljedećem ćemo članku pogledati kako se pritom razvijaju alternativni platni sustavi i regionalne namire (BRICS, CIPS, lokalne valute) te zašto to još uvijek ne znači raspad svjetskog financijskog poretka, već njegovo raslojavanje.